1. 16. st.

    Stoljeće izgradnje

    U ožujku 1578. u Brucku na Muri plemstvo njemačkih i austrijskih zemalja donosi odluku da „negdje u Hrvatskoj treba izgraditi novu tvrđavu“ za obranu protiv turskih osvajanja.
     
    U prosincu donijeta je odluka da će se nova tvrđava graditi na sutoku Kupe i Korane, podno grada Dubovca. Podignuti su i mostovi preko Kupe i Mrežnice.
     
    13. 7. 1579. preko tisuću radnika pod nadzorom građevnog povjerenstva i graditelja Martina Gambona te pod vojnom zaštitom počinje graditi novu tvrđavu. Tijekom kolovoza i rujna tvrđava počinje dobivati oblik šesterokrake zvijezde. Istovremeno se podižu i prvi vojni objekti, a izdane su i prve dozvole za izgradnju dviju kuća, prvih građana, plemića Jurja Švaračkoga i Bartola Juričića. U studenome su visoke vode Kupe i Korane prvi put poplavile još nedovršenu tvrđavu. Iz Ljubljane dolazi prvo naoružanje: 89 teških pušaka, 200 malih i 100 velikih bedemskih pušaka.
     
    1581. U travnju car Rudolf u Pragu izdaje „gradu novom Karlovcu pod Dubovcem“ ispravu posebnih povlastica: vojnici koji u gradu podignu kuću nasljeđuju je s pravom vlasništva i pravom prvenstva, u svemu, pred drugim građanima. Svi imaju povlastice slobodnih građana, poštujući red i ograničenja vojnoga grada. Grad dobiva pravo na dva velika godišnja sajma: prvi na dan Sv. Karla, 28. siječnja, a drugi na blagdan  Sv.  Margarete. 
     
    13. srpnja, kao spomen na dan početka gradnje tvrđave. Dobiva i tjedni sajam u subotu. Kralj Ferdinand III. (24. IV. 1639) potvrđuje te povlastice, ali prenosi dan tjednog sajma sa subote na petak – što tako ostaje do današnjega dana. 
     
    1583. Tijekom mjeseca studenoga započela je gradnja prve karlovačke vojne bolnice.
     
    1585. Karlovac je zadesio prvi veći požar; izgorjelo je 14 novosagrađenih kuća. Grade se mnoge nove, uglavnom sve od drvene građe.
     
    1588. Protivno strogom vojnom propisu, podignuta je prva kuća na današnjoj Baniji, „taberna“ - krčma Jurja Zrinskoga.
     
    1592. Prvi pokušaj napada Turaka na tvrđavu, koji je pred gradom suzbila karlovačka vojna posada.
     
    1594. Opet veliki požar u gradu. Izgorjelo je mnogo kuća.

  2. 17 st.

    Stoljeće katastrofa

    1607. Visoke vode poplavile cijeli grad. 
     
    1630. Velike poplave opet poplavile grad i (zemljanoj) tvrđavi nanijele velike štete. Tvrđava  je „jedna velika bara a oko nje jezero“. Slična se poplava dogodila i 1635. 
     
    1657 - 1658. U Karlovac dolaze franjevci. Preuzimaju župu i počinju graditi samostan. 
     
    1658. General J. Herberstein gradi crkvu Sv. Josipa – svoj mauzolej (danas Strossmayerov trg). Već 1788. je posve zapuštena, a 1833. i porušena.
     
    1689. Prokopavaju se ulični kanali – prva gradska kanalizacija za odvod oborinskih voda i drugih prljavština.
     
    1692. Grad je zadesio najveći požar u povijesti; namjerno ga je, iz osvete, podmetnuo jedan bivši zatvorenik. Izgorio je skoro cijeli grad; teško je izgorjela i crkva Presvetog Trojstva. Uslijedila je velika barokna obnova i izgradnja novog vojnog i civilnog grada, sada uglavnom od čvrste građe.
     
    1698. Pred crkvom Presvetog Trojstva postavljen je „kužni pil“ - zavjetni kip  Blaženoj Djevici Mariji u spomen na zagovor protiv pošasti kuge koja je harala gradom 1691. To je prvi javni gradski spomenik (obnavljan 1906. i 2003).

  3. 18. st.

    Stoljeće obnove grada - tvrđave

    1713. započela obnova već dosta zapuštene tvrđave, posebice bastiona i tvrđavskih bedema.
     
    1721. Uz obnovu tvrđavske trase predloženo je bedeme i bastione izvana pokriti kamenim zidom.
     
    1726 - 1734. graditelj M. A. Weiss gradi prvu moderniju karlovačku cestu – Karolinu - od Karlovca do Bakra i Rijeke.
     
    1752 još intenzivnije traje obnova stare tvrđave i izgradnja suvremenoga grada. Radovi su trajali više od 25 godina. Karlovac je bio posve obnovljen. Tvrđava je modernizirana, a grad dobiva barokno, suvremeno lice.
     
    1763. Dana 6. prosinca izabran je prvi magistrat vojnog komuniteta grada Karlovca. Gradu je upravno pripojeno predgrađe Gaza.
     
    1764. Započeta je gradnja suvremene ceste od Karlovca do Senja - ceste Josephine.
     
    1767. Sagrađena je kapela Sv. Križa kod Novih (Turskih) vratiju (Radićeva ulica).
     
    1774 - 1775. Dovršena je gradnja velike vojarne prekrivene šindrom.
     
    1775. U svibnju su velike vode još jednom poplavile grad i tvrđavu.
     
    1776 -1777. Izrađen je plan i počela gradnja prvog gradskog vodovoda. Izvorska voda dovodi se iz Dubovca cijevima do središta glavnoga trga, gdje je sagrađen bunar s pumpom za vodu. Pred Novim vratima počela je gradnja jedinog karlovačkog ravelina.
     
    1781. Dana 18. veljače izabrano je prvo građansko Gradsko vijeće (magistrat) i prvi gradonačelnik Ivan Gutterer, do tada gradonačelnik vojnog komuniteta.
     
    1781. Dana 8. listopada car Franjo Josip II. proglašava Karlovac slobodnim kraljevskim gradom. Daje mu grb i pravo pečačenja gradskih isprava crvenim pečatom.
     
    1784. Gradski magistrat odobrava gradnju pravoslavne crkve Sv. Nikole. Gradnju vodi Josip Stiller. Dovršena je gradnja pravoslavne crkve i dograđen prvi kat franjevačkog samostana za potrebe karlovačke gimnazije. Cvate lađarstvo i tranzitna trgovina, osobito žitom.
     
    1787. Načinjen je prvi opći popis stanovništva. Karlovac ima 2 740 žitelja.  
     
    1794. J. Stiler dovršio gradnju današnjeg izgleda zvonika crkve Presvetog Trojstva.

  4. 19. st.

    Stoljeće prosperiteta i kulture

    1809 - 1813. Karlovac je pod francuskom upravom. Maršal Auguste Marmont, upravitelj Ilirskih pokrajina i zapovjednik francuske vojske posjetio je 26. 12. 1809. Karlovac i dao zasaditi drvored od 112 platana na početku Lujzinske ceste na Dubovcu (danas Marmontova aleja).
     
    1812. Grade se prve zidane kuće u predgrađu, npr. Šporerova kuća na Žitnom trgu (i danas poznata kao “Žitna kuća”), palača Fröhlich (Trg Matije Gupca 1, danas zgrada Karlovačke županije).
     
    1821. Počinje s radom tiskara Ivana Nepomuka Prettnera. U njoj su tiskana neka od najvažnijih hrvatskih djela toga vremena. Karlovac postaje jedan od centara nacionalnog, kulturnog i političkog pokreta poznatog pod imenom ilirski pokret. Tu žive i rade neki od najznačajnijih intelektualaca i pisaca toga vremena: Ambroz i Nikola Vranjicani, Dragutin Klobučarić, Janko Drašković, Antun Vakanović, Vjekoslav Karas, Dragojla Jarnević, Ljudevit Gaj, Imbro Tkalac, Ivan Mažuranić i dr.
     
    1828. Sagrađena palača grofa Janka Draškovića (danas Radićeva 15). 
     
    1839 – 1850. Intenzivno se podiže obrambena sposobnost grada i čine posljednje veće građevinske promjene na bastionima i grabama.
     
    1852. Otvorena i treća gradska vrata, “Riječka”, vode iz tvrđave na Senjsku cestu.
     
    1862. Sagrađena tzv. Bundeshaus (“Zadružna kuća”) na Korzu. 
     
    1871. Otvoren Židovski hram (sinagoga) u današnjoj Šebetićevoj ulici (srušen 1959).
     
    1873. Puštena u promet želj. pruga Karlovac–Rijeka, sagrađen prvi željezni most preko Kupe. Karlovac postupno gubi ekonomsku moć te politički i kulturni značaj.
     
    1875. Na Promenadi je sagrađena zgrada trgovca Josipa Purebla u kojoj je iste godine otvorena Velika (ili Gradska) kavana.
     
    1883. Započelo rušenje gradskih vrata i pokretnih mostova preko tvrđavskih graba (šančeva); srušena Nova ili Turska vrata, do 1886. srušena i Banska (Bečka) vrata i Riječka vrata. Do 1888. uklonjeni su zemljani bedemi i srušen najveći dio gradskog zida. Na novonastalom zemljištu uz rub Zvijezde, po djelomice nasutim šančevima, grade se prilazne ulice te stambene i gospodarske zgrade (sve do 1941).
     
    1884. Započela gradnja željeznog mosta preko Kupe, današnjega Banijanskog mosta, (u promet pušten 8. 2. 1885).
     
    1886. Osnovano Društvo za poljepšavanje grada. Započeta sadnja drvoreda divljih kestena i lipa uz vanjski rubni pojas šančeva, čime počinje pretvaranje šančeva i bedema u promenade i parkove, kakvi su uglavnom i danas.
     
    1890. Sagrađena neorenesansna palača Vatroslava Reinera (Cesarčeva ulica 3), danas zgrada Glazbene škole.
     
    1892. Po nacrtu graditelja Đure Carneluttija sagrađen “Zorin-dom”. 
     
    1893. Sagrađena zgrada Niže i Više djevojačke škole (danas OŠ Braća Seljan) u Senjskoj ulici.
     
    1897. Izgrađena cesta preko Marvinskoga trga (današnja Domobranska ul.) širine 13 m s obostranim pločnicima (“hodnim putovima”), podzemnim glinenim kanalima i 90 stabala. Uređen parkovni kompleks, Vrbanićev perivoj, površine 4,32 ha. Sagrađena kupališna restauracija uz Koranu, 1907. proširena u hotel (danas hotel “Korana-Srakovčić”). 

  5. 20. st.

    Stoljeće industrijalizacije i ratova

    1904. Osnovan Gradski muzej Karlovac. Uvedene prve gradske telefonske linije.  Počinje izgradnja javnog vodovoda.
     
    1905. Tvrđava i formalno postaje prostor Grada Karlovca. Grad donosi prvu “regulatornu osnovu” - urbanistički plan. 
     
    18. 8.  1908. Karlovac je osvijetljen javnom električnom rasvjetom.
     
    1910. U Domobranskoj ulici sagrađena je najveća karlovačka crkva, Sv. Ćirila i Metoda, nazvana karlovačkom katedralom. Srušena je 1948. 
     
    13. 8. 1916. Glorijeta s drvenom skulpturom orla otvorena.
     
    1916. Ruski zarobljenici počeli od kamena gradskih bedema graditi tzv. Ruski put, od Drvenog placa prema Korani. 
     
    Od 1918 do 1920. uklonjeni su ostaci gradskih zidova (djelomice sačuvani do danas samo u Draškovićevoj ulici).
     
    1919. Počinje gradnja prvih kuća na zaravnjenim bedemima u jugozapadnom dijelu tvrđave (današnja Bencetićeva i Gambonova ul.).
     
    1920. Otvoreno kino “Edison”, najveće i jedno od prvih namjenski građenih kinematografa u Hrvatskoj. Srušena crkva Sv. Barbare (ugao današnje Gundulićeve i Preradovićeve ul.).
     
    1926. Vojne vlasti u svibnju posve ukinule zabranu izgradnje zgrada i kuća na bedemima i bastionima. 
     
    1932. Otvorena nova zgrada Hrvatskoga doma. 
     
    15. 7. 1934.  Otvoren Sokolski dom, tada najveća sokolska dvorana u Hrvatskoj. 
     
    1963. Zvijezda proglašena spomenikom kulture